U slučaju krivičnog progona maloletnog lica, u najvećem broju slučajeva nema razloga za paniku, osim u slučajevima kada se maloletnik goni za naročito teška krivična dela sa izraženim elementom nasilja.

Celokupan krivični postupak prema maloletnicima je ustrojen na način da se maloletniku pomogne kako bi se maloletnik vratio u redovne okvire vaspitno obrazovnog procesa i pravilnog razvoja ličnosti.

Iz tog razloga odbranu maloletnika ne treba koncipirati na način kako se to po pravilu čini u slučaju krivičnog progona punoletnih lica, jer to često ume biti kontraproduktivno u postupku ( osim u slučajevima kada maloletniku osnovano preti kazna zatvora ili mera upućivanja u vaspitno popravni dom ).

To naravno ne znači da maloletnik u krivičnom postupku treba da prizna i delo koje nije učinio, odnosno da treba da prihvati dosta težu kvalifikaciju krivičnog dela koje mu se stavlja na teret nego što ono uistinu jeste.

Naravno, konkretne odgovore na prethodna pitanja, kao i način odbrane maloletnika svakako treba prilagoditi svim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, što je po pravilu posao izabranog advokata – branioca maloletnika.

Zato je za početak sasvim dovoljno maloletniku izabrati advokata – branioca.

Maloletnik od početka pa do kraja postupka mora imati advokata – branioca, i ukoliko sam ne izabere i angažuje advokata, ili to njegovi roditelji ne učine umesto njega, postaviće mu se advokat po službenoj dužnosti.

U ovim slučajevima uvek je bolje izabrati i angažovati advokata, a kako u najvećem broju slučajeva u maloletničkom postupku troškove izabranog odnosno angažovanog advokata na kraju plaća sud odnosno organ postupka, angažovanje advokata ne predstavlja ni finansijski problem.

U slučaju kada se maloletnik ne progoni za naročito teška krivična dela, a roditelji imaju dovoljne roditeljske i vaspitne kapacitete, odbranu maloletnika treba ustrojiti na način kako bi se u što većoj meri ublažila intervencija državnih organa u daljem vapitno obrazovnom razvoju maloletnika, odnosno kako bi se na kraju izrekla vaspitna mera koja će koristiti i samom maloletniku, a koja neće predstavljati dublju intervenciju države na relaciji maloletnik – roditelji ( ukoliko je maloletnik zaista učinio krivično delo koje mu se stavlja na teret i za to postoje valjani dokazi ).

Izbor same vapitne mere u pretežnom delu predstavlja odluku organa starateljstva ( centra za socijalni rad ), te se težište maloletničkog postupka suštinski premešta iz sudnice u okrilje nadležnog Centra za socijalni rad.

Izuzetno su retke situacije da sud prema maloletniku ne odredi meru koju je predložio Centar za socijalni rad, ili odredi drugačiju meru, a prilikom određivanja mere od značaja su kvalifikacija dela i lične prilike maloletnika, ona zavisi od stručne procene njegove ličnosti sa akcentom na to da li je prisutna rezistencija na vaspitni uticaj roditelja, zavisi od toga kako se maloletnik drži u postupku, odnosno da li je priznao krivično delo i da li je izrazio kajanje, kao i od procene da li roditelji maloletnika imaju dovoljne roditeljske kapacitete da zadrže maloletnika u okvirima društveno prihvatljivog ponašanja i usmere ga u pravcu pravilnog razvoja njegove ličnosti.

U zavisnosti od odgovora na prethodna pitanja, a naročito od odgovora da li je maloletnik učinio krivično delo na način kako mu se to stavlja na teret i da li za to postoje valjani dokazi, advokat će koncipirati i najbolji pravac odbrane maloletnika u maloletničkom krivičnom postupku.

U velikom broju slučajeva, sam postupak prema maloletniku se ne dovodi do kraja, odnosno biva obustavljen.

Određivanje zatvorske kazne prema maloletniku je izuzetno retko, dešava se samo u slučaju izvršenja najtežih krivičnih dela, i samo prema maloletniku koji je u momentu izvršenja dela imao navršenih 16 godina života.

Ujedno, samo u slučaju ako maloletnik dobije zatvorsku kaznu, troškove angažovanog advokata ne nadoknađuje sud, odnosno organ postupka.

Sudeći po našoj advokatskoj praksi – čak ni maloletnici koji su u jednom postupku oglašeni odgovornim za preko 30 krivičnih dela, u okviru kojih su i dela za koja je zaprećena kazna zatvora do 10 godina, nisu na kraju dobili zatvorske kazne.

Ovaj tekst nećemo opterećivati detaljnijim zakonskim rešenjima, jer ona svakako laiku neće biti od koristi, jer je bolje ne znati ništa nego znati nepotpuno.

Ovaj tekst služi kao opšti orjentir za roditelje maloletnika ukoliko dođe do krivičnog progona maloletnika.

Naša kancelarija poseduje sertifikate za odbranu maloletnika u krivičnom postupku.

Pozovite nas